Biti sportista u BiH nije nimalo jednostavno… Kako talente ohrabriti da nastave nizati uspjehe? Sa kakvim se preprekama bore na tom putu? Kako i da li je uopšte moguće dobiti podršku države? Nakon velikog uspjeha u Melbourneu, DEPO Portal ponovo objavljuje priču iz rubrike DEPO LICE o teniseru Damiru Džumhuru, u kojoj je nagovijestio da njegovo vrijeme tek dolazi:
Depo Portal, februar 2013
Iako ima samo 20 godina, Damir Džumhur je u svojoj karijeri ostvario mnogo uspješnih turnira, koji će mu sasvim sigurno otvoriti vrata ka perspektivnijoj budućnosti. Među najvažnijim Džumhurovim mečevima pamti se finale Evropskog juniorskog prvenstva 2010. godine u Švicarskoj (Klosters), kao i meč za bronzanu medalju na Olimpijskim igrama za mlade u Singapuru, koji se održao iste godine.
U tom uspješnom nizu svakako se izdvaja i njegovo prvo seniorsko finale na ATP nivou na futuresu u Brčkom 2011. godine. Kao kruna napornim treninzima i predanom trudu, Džumhur je postao prvi evropski prvak iz BiH do navršene 18 godine, pa i sa Balkana. Svi mečevi koje je dobio i sve ono što je prošao u dosadašnjoj karijeri uticalo je na to da naš mladi teniser postane bh. brend u seniorskoj ligi.
– Napravio sam nešto što mnogi veliki igrači, kao što su Novak Đoković iliRoger Federer nisu napravili. Ja i nisam bio svjestan prije finala Evropskog juniorskog prvenstva koliki sam rezultat napravio, a koji tek mogu napraviti sa pobjedom u finalu. To sam tek shvatio nakon osvajanja trofeja i pisanja medija o tome. U Singapuru sam znao da mogu osvojiti prvu medalju za BiH i dao sam sve što sam imao da dođem do nje. Normalno, bilo je straha na početku meča, ali kasnije sam igrao srcem i došao do medalje, podjelio je svoje utiske za DEPO PORTAL ambiciozni bh. teniser Damir Džumhur.
No, Džumhur se sjeća i onih važnijih mečeva koje je izgubio (Wimbledon i US Open četvrtfinale u juniorskoj konkurenciji), a za koje kaže da je doživio poraz radi straha od pobjede i dobrog rezultata.
Ozbiljno je počeo trenirati tenis sa šest godina u klubu Classic Sarajevo, u kome je i danas, gdje mu je trener bio, kako tada tako i danas, otac Neno. Prve turnire igra već sa sedam godina.
– Sjećam se svog prvog turnira i meča za titulu jako dobro. Tada sam imao samo sedam godina, a turnir je bio do 10 godina, igrao se u Tuzli. Svi igrači su mi bili nepoznati, a ja sam bio mali, tako da nisam mnogo razmišljao o mečevima, nego sam jednostavno u njima uživao. Bio sam sretan što igram svoj prvi turnir i osjećao sam se kao pravi igrač, prisjeća se Džumhur.
Ovaj energični i perspektivni bh. teniser rođen 20. maja 1992. godine u Sarajevu. Na teniske terene je počeo dolaziti sa tri godine, kao pratnja svome ocu Nerfidu zvanom Neno, inače teniskom treneru. Tada se mladi Džumhur prvi put susreo sa tenisom, i zavolio ga.
– Stalno sam bio uz teniske terene, lopte, reket i to mi se svidjelo. Uvijek sam rado odlazio na terene i već sa pet-šest godina sam počeo trenirati aktivno. Odmah se pokazalo da imam talenta i da je tenis bio dobar odabir. To je bila isključivo moja želja i nikada, do dan danas, nisam i ne bih ništa promijenio, ističe Džumhur.
Priznaje da mu je Roger Federer uzor, te da se divi njegovim rezultatima, rekordima i ponašanju na terenu, ali i da prema njemu osjeća poštovanje kao čovjeku za kojeg tvrdi da je uistinu pravi gospodin i van terena. Budući da je imao priliku upoznati svog idola Federera, ali i Đokovića, otkriva nam i kakvi su ovi vrsni teniseri izvan teniskog igrališta.
– Upoznao sam Noleta sa 16 godina i jako je dobar momak, uvijek pozitivan, a i mnogi ga vole zbog njegovog smisla za humor, te ga mnogi poznaju kao velikog show mana. Isto sam tako imao priliku sresti i Federera, a kada sve te igrače upoznate, shvatite koliko su to zaista samo obični ljudi.
Postoje različiti primjere uspješnih tenisera sa ovih prostora- Novaka Đokovića i Gorana Ivaniševića, koji su se u svojim zemljama izborili za status vrhunskih sportista koje podupire država, i Monike Seleš koja je napustila nekadašnju Jugoslaviju i otišla u SAD da bi se mogla nastaviti profesionalno baviti tenisom. Ali veliki je broj onih koji nisu dobili ovu bitku, čak ni priliku, a niti podršku kako bi ostvarili svoje ambicije. Komentirajući ove činjenice, kao i teškoće koje se uzdižu pred njim, Džumhur kaže da je već dobro iskusio kako je to boriti se protiv vjetrenjača:
– Mnogi mladi sportisti odlaze iz BiH da igraju za druge države, pogotovo nogometaši, a isti je slučaj i sa tenisom. To je jedan veliki problem koji se mora riješiti, jer je tačno da je ovo područje pogodno za velike talente i da mnogo vrhunskih igrača dolazi upravo odavde, ali treba ih zadržati. U Bosni, upravo zbog nebrige o sportistima, u ovom slučaju tenisera, nema velikih rezultata. Situacija može i mora biti bolja. Veliki teniser, kao što je Đoković, promovišu tenis na najbolji način u svojim državama i nama to fali, ali se nadam da će neko od nas uspjeti napraviti dobre rezultate koji će privući djecu da u velikom broju počnu trenirati tenis.
Ali to nije jedini problem s kojim se susreću teniseri koji odluče ostati u BiH. Tenis je kao vrhunski sport jako skup, te za bavljenje ovim sportom nije dovoljna puka želja, a ni talenat. Skoro svi mladi teniseri nailaze ne problem pronalaska sponzora. Otežavajuća je okolnost što u našoj zemlji ne postoji zakon koji regulira finansiranje vrhunskih sportista, tako da je većina njih prepuštena samim sebi.
– U našoj državi je jako teško naći pomoć nekog sponzora koji će vas finansijski podržati i pratiti. Na svu sreću moji su roditelji sve to uspjeli izgurati na svojim leđima i sa njima napravio to što jesam. Nakon dobrih rezultata uspio sam naći sponzore koji mi pomažu u fininasijskoj konstrukciji pri odlasku na turnire, programe priprema, oporavke itd.
Da druge zemlje cijene ono što ‘raste na našem tlu’, dokazuje i činjenica da je Džumhur imao ponudu ‘za odlazak vani’, za koju priznaje da je nije prihvatio jer želi da igra za BiH, te dodaje da, uprkos svemu, voli igrati za našu zastavu i stoga ne razmišlja o prelasku pod neku drugu.
– Ako ste dovoljno dobri u tenisu, možete živjeti bilo gdje. Najteži je put do vrha, a ako uspijete doći do tog mjesta, onda budite sigurni da ćete moći imati lijep život. Naravno da je to dug i težak put, ali je ostvariv i ja idem ka tom svom cilju.
Kao i većina sportova, godine su ključni parametar ‘života’ igrača. Što je teniser mlađi, snažniji, to su veće šanse za postizanjem uspjeha. Džumhur još uvijek nema potrebu da razmišlja šta će nakon teniske karijere, no priznaje da bi i tada najviše volio ostati u tenisu.
– Uvijek postoji mogućnost da budem teniski trener, da možda otvorim Akademiju sa nekim od bivših igrača, ali isto tako postoji mogućnost da nakon završenog fakulteta odlučim da se zaposlim negdje. Naravno da ću uvijek ostati u tenisu na bilo koji način, a ko zna, možda i zarada sa turnira bude toliko velika, da ostatak života ne moram puno raditi, našlio se Džumhur na kraju našeg razgovora.
(DEPO PORTAL/K. Rondić)
Komentari
Komentara
