Tijela 80 ubijenih logoraša ni danas nisu pronađena, a onima i kojima su pronađeni nisu identificirani svi dijelovi niti kome pripadaju. Posmrtni ostaci čak su i prebačeni sa ovog lokaliteta, i o njima se ne zna mnogo više ni nakon 25 godina od najsvirepijeg načina strijeljanja oko 200 logoraša na organiziran sistemski način.
Sramne su i kazne za jedanaest osoba osuđenih na kazne u trajanju od 200 godina zatvora
Pripadnici interventnog voda policije RS-a su na današnji dan, nakon što su tijela logoraša pala u provaliju, nastavili pucati u njih i bacati bombe, kako niko ne bi preživio. Masakr je preživjelo 12 osoba čija su svjedočenja doprinijela da se dio odgovornih procesuira i kazni, te da istina o ovom zločinu bude zabilježena.
Još uvijek se traga za 80 posto skeletnih ostataka jer su tijela ubijenih logoraša prebačena i zakopana na drugim lokalitetima o čemu svjedoče i snimci Službe javne bezbjednosti Prijedor nastali 4. septembra 1992. godine. Međutim, odgovorni za ovaj zločin i oni koji su učestvovali u premještanju tijela (pripadnici tadašnje policije RS i civilne zaštite iz Skender Vakufa) još uvijek šute o lokaciji na kojoj se tijela nalaze.
Za zločin na Korićanskim stijenama pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su: Darko Mrđa na 17 godina zatvora, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na osam, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.
