Kao beba progutao ispaljeni metak…

Aleksandar Ljubičić danas ima 12 godina. Živi s oštećenim vidom i teško pokreće lijevu stranu.

– Nikada se neće oporaviti. Nikada. Ali, mi se ne damo, pokušavamo da živimo normalno – sjetnim glasom objašnjava Miroslav Ljubičić, i uzima u zagrljaj sina Acu.

Ljubičićima je život promijenila ta noćna šetnja u Njegoševoj ulici, najprometnijoj u Pančevu. Tog 22. juna 2002. bila je poprište oružanog sukoba dvojice kriminalaca. Motiv: djevojka. Gorana Grbana Gošu ubio jeVladimir Jorga Volođa, koji je poslije 10 godina bjekstva i hapšenja u Makedoniji, nedavno u Višem sudu u Pančevu osuđen na 15 godina zatvora.

– Šetali smo. Aleksandar je bio u kolicima. Imao je tek sedam mjeseci – sa mukom se sjeća Ljubičić.

Mir na šetalištu prekinuli su hici. Tri.

– Jedan metak je rikošetirao. Pogodio je u glavu našu bebu. A na šetalištu panika, vrsci, ljudi su bježali… – navodi majka Ljubica.

Miroslava nikada neće zaboraviti taj prizor. Aca je bio obliven krvlju. Rana iznad sljepoočnice. Kolica u krvi.

– Prošle su godine, ali tu scenu i pored pokušaja da zaboravimo – ne možemo – dodaje otac.

Metak mu je prirodnim putem iz glave skliznuo u stomak. Zrno kalibra devet milimetara bilo je 12 dana između njegove usne i nosne duplje. A, onda, počeo je novi pakao. Miroslav nerado priča šta su sve preživjeli u posljednjih 12 godina. Uslijedile su operacije, terapije, putovanja po Srbiji.

– Aleksandar je prvo preživio tešku operaciju na mozgu. Potom su uslijedile još dvije. Oštećen mu je vid na desnom oku i teško pokreće lijevu stranu tijela. Novac smo jedva skupljali. Svakodnevno smo putovali za Beograd, kod ljekara, na terapije – objašnjava Miroslav.

Porodica se u strahu zatvorila u četiri zida. Dugo su se pribojavali gužve i galame. Iza njih je bezbroj neprospavanih noći. Svakog sekunda su se bojali za život sina, šta će ih pitati kad poraste… Srećom, imali su podršku prijatelja, rodbine.

– Sada, 12 godina kasnije, idem u školu, bavim se sportom, igram se s drugom decom. Ali, tragovi ranjavanja su ostali i nikada se neću potpuno oporaviti – ističe Aleksandar Ljubičić.

Ljubičići su i danas pod stresom kad čuju petardu, iznenadnu buku ili škripu guma. I dalje ih strah drži u okovima.

(DEPO PORTAL/BLIN MAGAZIN/aa)

Komentari

Komentara